Jesmo li postali snobovi?

Danas kad smo svakodnevno zatrpani ogromnom količinom informacija nije ni čudo da nam se razvio interes za šarolike teme. Politika,društvo (a sjećam se vremena kad je PiG bio samo uber dosadan školski predmet), ekonomija pa film, fotografija, tehnologija, umjetnost, glazba, lifestyle. Čini mi se da smo gotovo izmanipulirani u naše interese. No, što ako mediji i društvo kažu da su ti isti interesi, zanimacije ili jednostavno životna veselja neprimjereni osobe koja "drži do sebe"? Od kad znam za sebe uvijek me dosta zanimala kozmetika. Ne znam od kad i zašto jer se moja mama nije nikad pretjerano šminkala ali mene su te boje uvijek oduševljavale. Vjerojatno me također marketing "ulovio" u svoju mrežu od malih dana. Ali nikad nisam mogla uživati u tim bojama niti iskazati neko pretjerano oduševljenje jer sam nailazila na osudu okoline.    Osjećala sam gotovo krivicu jer volim i uživam u proizvodima za uljepšavanje. Naime, po shvaćanju društva, pažnju takvoj "tričariji" može pridavati samo "površna, plitka i tašta" osoba. A nije li to suludo? Prvo te marketingom privuku da bi te onda natjerali da se osjećaš loše u svojoj koži. No, to je samo jedan od primjera. Što ako slušaš "krivu" vrstu glazbe? Čitaš "krive" knjige? Gledaš "krive" filmove? Da odmah kažem, nisam veliki ljubitelj turbo folka i takva mi vrsta glazbe ne odgovara. Ali upoznala sam mnogo divnih ljudi kojima ta vrst zabave odgovara i nitko od njih nije bio ništa manje sofisticiran ili pametan. Pa čak ne nose lančugu oko vrata sa razdrljenom košuljom i nisu odrasli u pećini uz buzdovan. Lagano štivo? Filmovi za razbibrigu? Ne razumijem iz kojeg bi razloga svi naši interesi trebali biti izrazito intelektualno zahtjevni ili duhovno obogaćujući. Što je sa zabavom i opuštanjem u životu? Ponekad i potpuno otpustiti kočnicu i samo biti svoj? Bez osuda, bez stereotipa. Mislim da nas veselje itekako duhovno obogaćuje. Naposljetku, gdje bismo završili da po cijele dane samo radimo bez ikakvog odmora i opuštanja. I sigurna sam da uvijek možemo naći ljude koji dijele naše interese i procjenjuju nas kao osobe koje stvarno jesmo. Mogu reći da sam beskrajno sretna što sam našla mnoštvo divnih cura u internetskoj beauty zajednici. I za razliku od mnogih komentatora dnevnih kronika i društveno prihvatljivijih tema ovdje vlada isključivo tolerancija i zajedništvo. Tko je tu onda profinjen? Znate; i Mozart i Hemingway (a tek Tolstoj?????) i mnogi drugi ljudi koji su ostavili svoj traga u povijesti su se ponekad itekako opustili. A nisu ostali poznati kao praznoglavi bonvivani. Život je prekratak da bismo činili samo stvari koje će nas činiti profinjenim u tuđim očima. Ako se posvetimo nečemu što sami doista volimo vjerujem da će naš duhovni rast biti mnogo veći.
                                                             Pozdrav!

                 

Glamour bi trebao biti znanost. Glamourologija?

Glamour. Riječ koja je odjednom, ničim izazvana, ušla u opću upotrebu a da joj ni jedan leksikograf
 ne može točno odrediti izvor i datum proizvodnje.
Ono što se sa sigurnošću može ustvrditi jest da u početku nije imala nikakve veze s načinom na koju istu riječ upotrebljavamo danas.  Naime termin "to glamour" se koristio u okultnom kada se putem magije nekoga pokušalo natjerati da vidi zadane stvari na drugačiji način ili učiniti nekoga ili nešto privlačnijim nego što jest.  Tokom vremena poprimala je različito značenje te se u 19.stoljeću počelo koristiti za ne magične objekte koji su služili svrsi prikazivanja drugog objekta u drugačijem svijetlu. Danas se često povezuje s stilom, što nije potpuno netočno ali nije potpuno točno. Stil često ima veze s osobnim doživljajem sebe i svijeta oko sebe i ne mora nužno podrazumijevati shvaćanje istih na privlačniji način.

                         (Hladna Hitchcockova plavuša Kim Novak kao zaljubljena vještica u simpa 
                                   komediji "Bell,book and candle baca čini na Jamesa Stewarta.)



Glamour je oduvijek podrazumijevao nešto nesvakidašnje, pomalo misteriozno i nedostižno "običnom" čovjeku. U današnje vrijeme kad mediji poznatim ljudima zaviruju u kuhinju, kupaonu,spavaću sobu čak i bide čini se kao da je glamour potpuno nestao jer u prikazu svakodnevice svakako nema ništa mistično ni čarobno. Mediji su za današnje zvijezde napravili isto što  znanstvenici za ljubavnike i pjesnike.
Od vremena zvučnog filma pa čak i prije, u Hollywoodu je kraljevao takozvani "star system" čija je svrha bila stvaranje imidža pojedine zvijezde. Samo ime je doista poteklo od zvijezda  na nebu jer su nešto čemu se divimo, za čime čeznemo ali je izvan našeg domašaja. No, ipak nije sve bilo tako "zvijezdano". Naime, naglasak je bio na imidžu mnogo više nego na talentu. U tu svrhu mijenjana su  imena, datum rođenja, porijeklo, obiteljsko stablo i čitava povijest. Od žena se očekivalo da uvijek budu dotjerane i dame a od muškaraca da su galantni i gentlemani (Mala pomoć? Kako se to piše na lijepom našem hrvatskom?). Potpisivale su se moralne klauzule a ako je netko imao nešto što se trebalo prikriti novinari su podmićivani i skandali zataškani. Čak su išli tako daleko da su u svrhu promocije sklapali brakove i bojali zidove u prostorijama za fotografiranje u boju koja bi komplimentirala put modela.
Poznati citat Caryija Granta je kad je rekao da bi svatko htio biti Cary Grant, pa čak i on.

Jedna od božica glamura, prepredivna Hedy Lamarr je izjavila : "Any girl can be glamorous. All you have to do is stand still and look stupid."  Ona bi valjda znala.
No, da ne završim post sa gorkim okusom u ustima prisjetiti ću se onih istih zvijezda na nebu. Znamo da su samo plinovite svjetleće  kugle svjetlosnim miljama daleko ali to ne umanjuje njihovu ljepotu, misterioznost i sjaj a naša želja da ih dotaknemo ostaje nepromijenjena. 
                                                                            Pozdrav! 

Bloger? Ja?

Blog. Riječ koju sam prvi puta čula prije kojih desetak godina i čije me je objašnjenje ostavilo u čudu. Naime po mojim tadašnjim shvaćanjima svijeta oko mene, osobi koja bi tako javno dijelila velik dio sebe,
očito su se polupali lončići. No evo me deset ili nešto više godina poslije i svijet mi se čini kao posve drugačije mjesto a blogovi jedna od velikih prednosti. Danas kad nam mediji kroje javno mišljenje postaje tim važnije što imaju za reći ljudi koji ne spadaju u ograničenu skupinu odabranih, koji imaju tu sreću da njihov glas dospije do šireg kruga ljudi. Naposljetku svatko od nas ima nešto za reći i vrijedan je slušanja. Što naravno ne znači da će se to isto svidjeti svima. Osobno, moram priznati, dosta sam osjetljiva na kritiku i znaju me poprilično obeshrabriti.  Pretpostavljam da je ovaj virtualni svijet iz tog razloga jako dobar način za izgradnju ličnosti u "stvarnom" svijetu. No, ono što me straši više od oštrih kritičara, što virtualnih, što stvarnih je mogućnost da prođem potpuno neprimijećena.  Čini se da je vrijeme kad je siromaštvo bilo "najveća kletva" završilo u ropotarnicama povijesti. Danas je to, izgleda anonimnost. Bio je taj Andy Warhol veliki vrač pogađač kad je rekao da će doći dan kad će svi imati svojih "petnaest minuta slave". No daleko od toga da sam ja ovdje u potrazi za nečim tako neuhvatljivim kao što je prepoznatljivost. Ovdje sam da uzmem predah od svakodnevice, možda upoznam pokoju osobu sličnu sebi i možda da od nekoga nešto novo naučim.
Da, doista, svijet se promijenio u posljednjih desetak godina. Da li su za to na ovom našem, malom, ograničenom području krivi mediji ili svi "posvuduši" i "posvuduše" voljni s nama podijeliti i najmanji detalj svoje intime ne znam. Možda smo svi zajedno po putu izgubili pokoju kozu i oprostili se pomalo s razumom.
Neznam. Ali evo me ovdje, polupanih lončića ili ne, na kraju svog prvog posta.
Sutra je doista novi dan. Pozdrav!