Danas kad smo svakodnevno zatrpani ogromnom količinom informacija nije ni čudo da nam se razvio interes za šarolike teme. Politika,društvo (a sjećam se vremena kad je PiG bio samo uber dosadan školski predmet), ekonomija pa film, fotografija, tehnologija, umjetnost, glazba, lifestyle. Čini mi se da smo gotovo izmanipulirani u naše interese. No, što ako mediji i društvo kažu da su ti isti interesi, zanimacije ili jednostavno životna veselja neprimjereni osobe koja "drži do sebe"? Od kad znam za sebe uvijek me dosta zanimala kozmetika. Ne znam od kad i zašto jer se moja mama nije nikad pretjerano šminkala ali mene su te boje uvijek oduševljavale. Vjerojatno me također marketing "ulovio" u svoju mrežu od malih dana. Ali nikad nisam mogla uživati u tim bojama niti iskazati neko pretjerano oduševljenje jer sam nailazila na osudu okoline. Osjećala sam gotovo krivicu jer volim i uživam u proizvodima za uljepšavanje. Naime, po shvaćanju društva, pažnju takvoj "tričariji" može pridavati samo "površna, plitka i tašta" osoba. A nije li to suludo? Prvo te marketingom privuku da bi te onda natjerali da se osjećaš loše u svojoj koži. No, to je samo jedan od primjera. Što ako slušaš "krivu" vrstu glazbe? Čitaš "krive" knjige? Gledaš "krive" filmove? Da odmah kažem, nisam veliki ljubitelj turbo folka i takva mi vrsta glazbe ne odgovara. Ali upoznala sam mnogo divnih ljudi kojima ta vrst zabave odgovara i nitko od njih nije bio ništa manje sofisticiran ili pametan. Pa čak ne nose lančugu oko vrata sa razdrljenom košuljom i nisu odrasli u pećini uz buzdovan. Lagano štivo? Filmovi za razbibrigu? Ne razumijem iz kojeg bi razloga svi naši interesi trebali biti izrazito intelektualno zahtjevni ili duhovno obogaćujući. Što je sa zabavom i opuštanjem u životu? Ponekad i potpuno otpustiti kočnicu i samo biti svoj? Bez osuda, bez stereotipa. Mislim da nas veselje itekako duhovno obogaćuje. Naposljetku, gdje bismo završili da po cijele dane samo radimo bez ikakvog odmora i opuštanja. I sigurna sam da uvijek možemo naći ljude koji dijele naše interese i procjenjuju nas kao osobe koje stvarno jesmo. Mogu reći da sam beskrajno sretna što sam našla mnoštvo divnih cura u internetskoj beauty zajednici. I za razliku od mnogih komentatora dnevnih kronika i društveno prihvatljivijih tema ovdje vlada isključivo tolerancija i zajedništvo. Tko je tu onda profinjen? Znate; i Mozart i Hemingway (a tek Tolstoj?????) i mnogi drugi ljudi koji su ostavili svoj traga u povijesti su se ponekad itekako opustili. A nisu ostali poznati kao praznoglavi bonvivani. Život je prekratak da bismo činili samo stvari koje će nas činiti profinjenim u tuđim očima. Ako se posvetimo nečemu što sami doista volimo vjerujem da će naš duhovni rast biti mnogo veći.
Pozdrav!
Nema komentara:
Objavi komentar